Savjet za Zagreb

Dario Almeseberger, rođen je 1943., a diplomirao je na ETF-u 1965. kao najmlađi student ikada - s 22 godine. Od 1965. do 1969. bio je stipendist riječkog ŽTP-a (Željezničko Transportno Poduzeće, prethodnik HŽ-a), a od 1969. do 1973. radio je u TŽV-u Gredelj na poziciji šef odjela montaže i demontaže električnih i dizel lokomotiva. Godine 1973. kreće na specijalizaciju u Italiji, gdje ostaje i radi do 1989. u multinacionalnoj građevinskoj kompaniji Ruredil, poznatoj po specijalnim betonima od kojih je izveden i Krčki most kao i svi objekti mediteranskih igara u Splitu i Olimpijskih igara u Sarajevu. 1982. polaže dodatne ispite za građevinskog inženjera, a 1986. objavljuje u suautorstvu knjigu o metodama obnove. Od 1990. do 2000, nakon doktorata radi kao docent na Građevinskom fakultetu u Trstu gdje predaje kolegij Trajnost konstrukcija. 1989. je osnovao vlastitu firmu SerCoTec za sanaciju povijesnih objekata. Radio je na šest potresom pogođenih područja - Dubrovnik/Budva, Gemona, Napulj-Potenza, Aquilla, Bologna i Emilia Romagna - i stekao veliko iskustvo u sanaciji.
Zovu ga "Il medico dei palazzi" - "liječnik za palače".

Hildegard Auf-Franić rođena je 1941. u Zagrebu gdje je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu 1965, a doktorirala 1989. godine. Od 2003. redovita je profesorica, a od 1997. do 2001. obnašala je dužnost dekanice. Bila je prva predsjednica Udruženja hrvatskih arhitekata (1993-1995). Osvojila je brojne nagrade kao što su Velika nagrada 14. Zagrebačkog salona 1979, godišnja nagrada Viktor Kovačić za realizaciju 1996, godišnja nagrada Vladimir Nazor za arhitekturu 1996, godišnja nagrada Akademije tehničkih znanosti Hrvatske Rikard Podhorsky 2005, Nagrada Grada Zagreba 2006, nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 2013, nagrada Moć znanja Akademije tehničkih znanosti za životno djelo 2014. te nagrada Viktor Kovačić za životno djelo 2015. Nositeljica je odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića (1998) i s likom Marka Marulića (1999) Od 2013. profesorica je emerita Sveučilišta u Zagrebu.

Rođen u Zagrebu 1965 godine, Ratko Bajakić diplomirao je 1992. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer ekonomska teorija i analiza, a u svom radu ima preko 25 godina iskustva na rukovodećim funkcijama u investicijskom bankarstvu u Hrvatskoj i ostalim zemljama EU. Direktor je i većinski vlasnik ICF dioničkog društva za usluge čiji su glavni predmeti poslovanja upravljačke djelatnosti holding-društva te savjetovanja u vezi s poslovanjem i upravljanjem. Kao vlasnik, direktor ili član nadzornog odbora upravljao je s preko 40 tvrtki u Hrvatskoj među kojima su Zagrebačka burza, Valamar Riviera, Brodospas, ETF Airways, Croatia banka, Luxima. Svoju karijeru je započeo kao menadžer u Investmentbank Austria, investicijskoj banci najveće austrijske banke Bank Austria u Beču i Pragu. U Hrvatskoj je zajedno s partnerima vodio vodeću hrvatsku investicijsku kuću ICF koju je preuzeo 2004 godine. Autor je nekoliko stručnih radova iz područja financija koji su predstavljeni stručnoj javnosti na međunarodnim konferencijama.

Ivo Bićanić redoviti je profesor u mirovini koji povremeno objavljuje na portalu Ideje.hr. Dok je bio aktivni istraživač bavio se pitanjima ekonomskog rasta, ekonomskim nejednakostima i ekonomskom povijesti, ali i regionalnom ekonomskom analizom.

"Odlučio sam se staviti na raspolaganje platformi Možemo! zbog uvjerljivog dojma o integritetu ljudi koji ga vode i jer mi njihov dosadašnji rad ukazuje da će se nastaviti ponašati na meni prihvatljiv način i kada dođu na vlast. Mislim da kao član savjeta radu platforme Možemo! mogu doprinijeti na tri načina. Prvo, zahvaljujući svom položaju neovisnog umirovljenika i dosadašnjem iskustvu, mogu biti nepristran recenzent stručnih radova uprave i vanjskih suradnika te konzultanta iz područja o kojima imam znanje i iskustvo. Drugo, stečena znanja iz regionalnog razvoja mogu biti korisna u oblikovanju projekcija i radova koji se bave budućim rastom Zagreba. Treće, imam bogato iskustvo življenja u ne-urbaniziranom dijelu grada koji je često zanemaren."

Arhitekt i urbanist Borislav Doklestić, rođen 1943. U Herceg-Novom, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu u klasi profesora Šegvića, Godine 1974. dobio je stipendiju francuske vlade za istraživanje urbanističkih praksi u Francuskoj, a 1990. stipendiju portugalske vlade za istraživanje modela urbane obnove - povijesni kvartovi Lisabona. Od početka profesionalne aktivnosti 1968. do danas radio je na urbanizmu i urbanističkim projektima niza gradova u Hrvatskoj i inozemstvu, sudjelovao je na brojnim arhitektonskim i urbanističkim natječajima, surađivao na stručnim publikacijama i međunarodnim stručnim radovima te organizirao niz stručnih seminara. Član je ekspertnog tima Europeana 4.
Autor je knjiga Urbanističke promenade Zagreba (Studio HRG, Zagreb 2010), AMO T’AMO, (UPI2MBOOKS, Zagreb 2010), Zagreb kakav niI/je (UPI2MBOOKS, Zagreb 201).
Radovi su mu predstavleni na izložbama Putne skice (‘Amo t’amo) u Muzeju arhitekture HAZU 2010. te Vodič crtežom od Istre do Irske (Amo t’amo 2) također u Muzeju arhitekture HAZU 2019. godine.

Rođena u Zagrebu 1951, Jasenka Grujić diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1975. Radila je u Ustanovi za hitnu medicinsku pomoć, a nakon specijalizacije iz ginekologije i opstetricije u KBC Sestre milosrdnice, bavila se uglavnom perinatologijom vodeći Odsjek patološke trudnoće. Iskustvo u zaštiti reproduktivnog zdravlja stekla je pri Odjelu za planiranje obitelji u Klaićevoj. U vlastitoj ordinaciji/poliklinici radi od 1994. Magistrirala je 1991, a doktorirala 1998. godine. Autorica je više stručnih i znanstvenih radova te jedna sam od osnivačica Inicijative za regulaciju priziva savjesti u medicini. Javnim istupima nastoji osvijestiti potrebu za edukacijom u sferi reprodukcije.

"Političke opcije koje podržavam su stranke Možemo! i Zagreb je NAŠ! jer smatraju nas Zagrepčanke i Zagrepčane otvorenima za politike koje doprinose većoj društvenoj i ekonomskoj jednakosti uz invencije i vizije drugačijega i boljega. Tradiciju zagrebačke medicinske misli, posebno kada je riječ o reproduktivnom zdravlju i planiranju obitelji valja unaprijediti - Zagreb to zaslužuje."

Nataša Janev Holcer se već tijekom studija biologije posvetila provođenju stručnih i znanstvenih aktivnosti zaštite i očuvanja okoliša te istraživanjima iz područja zdravstvene ekologije koja su usmjerena na praćenje utjecaja životnih i radnih čimbenika okoliša na zdravlje populacije. Kao sveučilišni predavač sudjeluje u provođenju domaćih i međunarodnih projekata koji pružaju temelj za izradu i provedbu učinkovitih mjera zaštite zdravlja od štetnih okolišnih čimbenika, javnozdravstvenih intervencija i preporuka za smanjenje izloženosti populacije. Objavljuje znanstvene i stručne članke te edukacijske priručnike u svrhu osvještavanja i edukacije studentske i opće populacije o važnosti očuvanja okoliša i njegovom utjecaju na zdravlje. Kao članica stručnih i radnih skupina ministarstava sudjeluje u izradi i provođenju strateških dokumenata i akcijskih planova, a temeljem stipendija pohađala je radionice, stručne tečajeve i studijske posjete u zemljama EU. U slobodno vrijeme, uz pomoć svojih treniranih pasa, detektiram gnijezda invazivne kornjače, u svrhu očuvanja prirode i autohtonih vrsta.

"Moji dosadašnji znanstveni i stručni interesi podudarni su s ciljevima Možemo i Zagreb je NAŠ!, a Savjetu za Zagreb priključila sam se kako bih svojim stručnim doprinosom sudjelovala u izradi rješenja za održivi razvoj grada Zagreba i unapređenje kvalitete života za sve sugrađane."

Sanja Iveković rođena je u Zagrebu gdje je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti. Umjetničku djelatnost započinje 1971, a 1973. sudjeluje na manifestaciji Trigon ‘73 - Audiovisuelle Botschaften (Graz), prvoj međunarodnoj izložbi video umjetnosti u Evropi. Izlaže na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu (Pariški bijenale, Bijenale u Sao Paolu, Manifesta, Dokumenta, Liverpulski bijenale, Istanbulski bijenale, Praški bijenale i druge), a video radovi i video instalacije su joj prikazivane na brojnim međunarodnim video festivalima (Ljubljana, Berlin, Ženeva, Pariz, Montreal, Los Angeles, Locarno, Tokio, Hag, Osnabrück, Bonn, Dessau i drugi). Bila je stipendistica kanadske vlade za gostujuće strane umjetnike 1979,1990. i 1994. godine kada je dobila i američku stipendiju «Arts Link». U Berlinu je boravila 2005. i 2006. kao dobitnica stipendije njemačke vlade (DAAD). Retrospektivne izložbe je imala u Galerie am Taxispalais (Innsbruck, 2001), NGBK (Berlin, 2001), Köelnischer Kunstverein (Köln, 2006), Konsthalle Gotheburg (Gotheburg, 2006), Fundació Antoni Tàpies (Barcelona, 2007). Muzeji u čijim zbirkama se nalaze njeni radovi uključuju muzej MOMA u New Yorku, pariški Musée National d’Art Moderne Centre Pompidou, Contemporary Art Museum u Kumamotu, Generali Foudation u Beču, Tate Modern u Londonu. Uz umjetničku aktivnost bavi se i ženskim aktivizmom te je osnivačica i članica nekih hrvatskih ženskih nevladinih udruga.

Mirjana Matešić je od 2004. ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj. Aktivno promovira implementaciju održivog razvoja kroz organizaciju i sudjelovanje na projektima te kao organizatorica radionica, seminara i projekata radi aktivne primjene koncepta održivog razvoja u Hrvatskoj. Pokrenula je kvartalno glasilo HR PSOR-a, “Gospodarstvo i održivost” koje promiče održivi razvoj u gospodarstvu. Autorica je dviju knjiga i niza radova iz područja održivog razvoja i društveno odgovornog poslovanja. Jedna je od kreatorica metodologije Indeks DOP-a, za rangiranje i nagradu za društveno odgovorna poduzeća u Hrvatskoj. Članica je Državnog savjeta za održivi razvoj i zaštitu okoliša.
Doktorirala je 2010. na sociologiji održivog razvoja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, magistrirala je 2008. poslovnu ekonomiju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a diplomirala je 1995. godine ekologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

"Sudjelovanje u savjetu gradonačelnika Zagreba smatram motivirajućim jer želim doprinijeti razvoju grada te gospodarstva u gradu na načelima održivog razvoja i dati svoj doprinos razvoju kriterija za transparentnu potporu gospodarstvu grada Zagreba temeljenu na načelima održivosti."

Tomislav Paškvalin rođen je u Zagrebu 1961, gdje je diplomirao na Pravnom fakultetu 1987. Od 2014. do 2017. bio je pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta za područje sporta gdje je radio na promicanju i usavršavanju sustava sporta na nacionalnoj razini, rješavanju problema i predlaganju rješenja za predmetni sustav, na podzakonskim i zakonskim aktima, sportskim, informativnim, edukativnim i razvojnim projektima usmjerenim na razvoj i kontrolu sporta na nacionalnoj razini (Nacionalni informacijski sustav sporta). Sudjelovao je na nacionalnim i međunarodnim konferencijama u cilju promicanja sporta RH, donošenju rješenja vezanih za sustav sporta u RH, ali i za sustav sporta na međunarodnoj razini. Aktivno je radio na povezivanju sustava sporta s djelatnostima iz područja turizma, gospodarstva i zdravlja, a sve u svrhu promicanja tjelesne aktivnosti stanovništva. Od 2011. do 2014. bio je ravnatelj Centar za istraživanje i razvoj sporta, a od 1997. do 2008. direktor Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica.
Od 1980. do 1997. profesionalno se bavio vaterpolom te je nosilac dviju zlatnih olimpijskih medalja.

"Želja mi je da kao rođeni Zagrepčanin svoje predivno životno iskustvo koje sam stekao u svom rodnom gradu podijelim s ljudima koji ga vole istim srcem kao ja."

Vinko Uhlik diplomirani je inženjer arhitekture i akademski slikar. Rođen je 21. svibnja 1933. godine u Beogradu, a živi i djeluje u Zagrebu. Na akademiji likovnih umjetnosti je diplomirao 1957. u klasi profesora Otona Postružnika. Nakon studija, od 1958. do 1961. godine se intezivno bavio slikarstvom, te je s grupama Staza, 15 mladih, Zagrebački krug, Likum izlagao svoje radove u Zagrebu, Splitu i Bolu na Braču. Na Arhitektonskom fakultetu diplomirao je 1965. godine kod profesora Vladimira Turine. Od 1961. do 1984. godine radio je u poduzeću za industrijsko građenje Jugomont, arhitektonsko-urbanističkom projektnom birou Projektant, te Urbanističkom zavodu Dalmacije u Splitu. Na temelju stručne prakse i ispita 1984. godine registriran je pri Organizaciji ujedinjenih naroda u Agenciji “HABITAT” i DTCD (Department of Technical Cooperation for Development - Odjel tehničke suradnje za razvoj) kao ekspert Organizacije ujedinjenih naroda za područja Urban physical planing (Urbanističko prostorno planiranje), Architecture (Arhitekturu) i Landscape architecture (Krajobraznu arhitekturu), sve uz najviši stupanj stručnosti P.5. Godine 1984. zaposlio se na Agronomskom fakultetu u Zagrebu kao savjetnik za razvoj, a surađivao je i kao asistent i vanjski suradnik s prof. Brunom Milićem na studiju Oblikovanje pejsaža. Otkada je umirovljen, od 1994. godine, intenzivnije se bavi slikarstvom, te priređuje samostalne izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu.

Dunja Vejzović svoju je karijeru započela u HNK Zagreb. Njen internacionalni proboj označio je debi 1978. na festivalu u Bayreuthu, gdje iduće dvije sezone trijumfira u Parsifalu. Pod Karajanovim vodstvom oduševljava na Uskrsnom festivalu u Salzburgu 1980, 1981. i 1984. Operna primadona svjetskog ugleda koja je nastupala na najuglednijim opernim scenama i svjetskim koncertnim podijima te izvela golem repertoar pod ravnanjem vodećih svjetskih dirigenata (Karajan, Kleiber, Mehta, Eschenbach, Maazel, Abbado, Matačić), osobito se proslavivši kao nenadmašna vagnerijanka. Osnivanjem glazbeno-scenske tvrtke VERO (Vejzović - Romanowski), utemeljenom 1993, Dunja Vejzović održava mnogo projekata promovirajući mlade pjevače. Podjednako suverena kao koncertna pjevačica i interpretatorica lieda, bavi se i pjevačkom pedagogijom (1995), prenoseći svoje golemo umjetničko iskustvo i mladim naraštajima, te zapaženo djeluje u zemlji i inozemstvu (Graz, Zagreb, Stuttgart). Uz kurseve u Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Italiji i Meksiku, Dunja Vejzović djeluje kao aktivna članica žirija na raznim natjecanjima u svijetu.
Dobitnica je mnogobrojnih nagrada - Milka Trnina (1982) kao i mnogih nagrada Porin za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi te Grand Prix du disque Fany Heldy za ulogu Kundry i Ortrud snimane za DGG (1982) i EMI (1983).

Darko Znaor (Imotski, 1966) doktor je zaštite okoliša (Sveučilište Essex, Engleska) i prvi europski magistar ekološke poljoprivrede (Sveučilište Wageningen, Nizozemska). Kao voditelj projekata, konzultant ili evaluator, radio je u 25 europskih i 5 azijskih zemalja na preko stotinu strategijskih, obrazovnih, istraživačkih i razvojnih projekata Svjetske banke, OECD-a, UN organizacija (FAO, UNECE, UNDP i UNEP), Europske komisije, država-članica EU-a i SAD-a. Bio je gostujući predavač i/ili istraživač nasveučilištima u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Belgiji, Italiji i Bugarskoj. Autor je preko stotinu publikacija.

“U ljubavi sa Zagrebom sam od svoje devete godine. Tomislava Tomaševića (po dobru!) poznajem već duži niz godina. Njemu, i njegovom timu, voljan sam pomoći u osmišljavanju gradske politike očuvanja prirode, zaštite okoliša i zdravlja građana Zagreba; u poticanju kružne/zelene ekonomije i zelene javne nabave; u povezivanju Zagreba s (ekološkim) obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i uvođenju ekohrane u obroke vrtića, škola, bolnica i dr.”

Ozren Žunec (Zagreb, 1950) umirovljeni je profesor i bivši predstojnik Katedre za vojnu sociologiju Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nekadašnji je nastavnik na Vojnim studijima Sveučilišta u Zagrebu, Ratne škole na Hrvatskom vojnom učilištu, sveučilišta u Rijeci, Zadru i Splitu te bivši ravnatelj Hrvatske izvještajne službe. Autor je više knjiga i radova o ratu u Hrvatskoj, a pored sociologije vojske i rata, područja njegovog znanstvenog interesa i nastavničke te spisateljske prakse uključuju i povijest filozofije i antropologiju. Volonter je Biciklopopravljaone.

"Osjećajući neodoljivi zov aktivizma, Platformu Možemo! podržavam, a Savjetu za Zagreb priključujem se u želji da svojim znanjima i bogatim životnim iskustvom poduprem preobražaj Zagreba u urbanom, organizacijskom, komunalnom ali i moralnom smislu."